Mucanje kod predškolaca: kada je razvojno, a kada je vreme za logopeda
Mnoga deca između druge i pete godine povremeno zastajkuju u govoru. Kako da prepoznate razliku i kako da reagujete kod kuće, bez pritiska na dete.
Mnogi roditelji se uplaše kada dete, koje je do juče govorilo tečno, odjednom počne da zastajkuje: „Ja-ja-ja hoću…“, „Mama, mama, mama, vidi!“. Između druge i pete godine ovakvi zastoji su česti i najčešće su deo razvoja. Ipak, nekada su znak mucanja koje vredi pokazati logopedu.
Zašto deca u ovom uzrastu zastajkuju
U predškolskom uzrastu rečnik i rečenica rastu izuzetno brzo. Dete želi da kaže mnogo, a planiranje rečenice, pronalaženje reči i pokreti potrebni za govor još nisu sasvim usklađeni. Rezultat su ponavljanja, zastoji i „popravke“ u hodu, slično kao kada odrasla osoba traži pravu reč dok je uzbuđena ili umorna.
Šta je uobičajeno
Razvojna netečnost obično izgleda ovako:
- ponavljanje cele reči ili dela rečenice: „Ja, ja hoću sok.“, „Hoću da, hoću da idem napolje.“
- umetanje glasova i reči: „Ovaj… e… idemo u park.“
- započinjanje rečenice iz početka ili menjanje reči usred rečenice.
Ovakvi zastoji su opušteni, dete ih obično ni ne primećuje i nastavlja da priča bez muke. Mogu da dolaze i prolaze u talasima, na primer kada je dete umorno, uzbuđeno ili upravo savladava nešto novo.
Znaci koji traže više pažnje
Kod mucanja zastoji izgledaju drugačije i obično su češći. Obratite pažnju ako dete:
- ponavlja delove reči ili glasove: „b-b-b-banana“, „ma-ma-ma-mama“,
- produžava glasove: „mmmmama“,
- „zaglavi“ se, pa glas uopšte ne izlazi, uz vidljivo naprezanje,
- dok govori trepće, pravi grimase ili pomera glavu i ruke,
- primećuje da mu je teško, ljuti se, izbegava neke reči ili prestaje da priča.
Istraživanja pokazuju da veliki broj dece koja počnu da mucaju prestane i bez tretmana, ali unapred ne može pouzdano da se zna kod kog deteta će se to desiti. Zato je bolje da procenu uradite ranije nego da čekate da „samo prođe“.
Kako da reagujete kod kuće
- Usporite vi, ne dete. Umesto saveta „polako“ ili „udahni“, i sami govorite malo sporije i sa više pauza. Deca prirodno preuzimaju ritam odraslih.
- Saslušajte do kraja. Ne završavajte reči i rečenice umesto deteta. Pogledom i strpljenjem mu pokažite da imate vremena.
- Reagujte na sadržaj. Odgovorite na ono što je dete reklo, a ne na to kako je reklo.
- Manje pitanja, više razgovora. Niz brzih pitanja stvara pritisak. Komentarišite ono što radite zajedno i ostavite detetu prostor da se uključi.
- Svakog dana malo mirnog vremena. Nekoliko minuta igre jedan na jedan, bez telefona i žurbe, mnogo znači.
- Ako dete pita, odgovorite mirno. „Ova reč je bila malo teška. To se dešava, slušam te.“ O mucanju možete da razgovarate kao o bilo čemu drugom.
Kada se javiti logopedu
Javite se logopedu ako zastoji traju duže od nekoliko meseci, ako primećujete naprezanje, „zaglavljivanje“ ili prateće pokrete, ako je dete svesno teškoće i zbog nje se povlači ili ako u porodici ima osoba koje mucaju. Javite se i ako ste jednostavno zabrinuti.
Logopedska procena ne opterećuje dete: za njega je to igra i razgovor, a vi dobijate jasne smernice šta dalje. Ako se pokaže da je reč o razvojnim zastojima, odlazite mirniji i sa idejama kako da ih pratite kod kuće.